петак, 23. децембар 2011.

Otpuštanje negativnosti iz života

Otpustite negativnost iz života. Ako postoji. Prestanite da radite to što radite, kažite voljenoj osobi šta mislite i osećate..Uglavnom shvatite da negativnost nije način.
"U većini slučajeva negativnost će vas držati u situaciji i sprečiti pravu promenu. Sve što se obavlja s negativnom energijom biće otrovano i s vremenom će dovesti do veće boli i nesreće. Štaviše, svako negativno unutrašnje stanje je zarazno: nesreća se širi lakše od telesne bolesti. Prema zakonu odjeka, nesreća podstiče i hrani usnulu negativnost u drugim ljudima, osim ako su imuni - odnosno, iznimno visoke svesti."

"Zagađujete li svet ili čistite nered? Vi ste, i niko drugi, odgovorni za svoj unutrašnji prostor, upravo kao što ste odgovorni za planetu. Kako unutra, tako i vani: kad bi ljudi očistili unutrašnje zagađenje, tada bi takođe prestali stvarati vanjsko."



Kako otpustiti negativnost? Jednostavno. Shvatite da vam nije potrebna i otpustite je. Da je vaš neprijatelj i da vam nanosi bol. Većinu obrazaca u običnom nesvesnom možete otpustiti čim shvatite da imate izbor. Obrasci u dubokom nesvesnom kao što je npr. gubitak voljene osobe najpre se moraju preobraziti kroz prihvatanje zajedno sa vašom usredsređenošću. Sve to govori da ste u stanju pristupiti moći sadašnjeg trenutka, bez koga nema izbora.

"Jednom kad se pojavi obrazac uma, emocija ili reakcija, prihvatite ih. Niste dovoljno svesni da biste na materijalnoj razini mogli birati. To je činjenica. Da imate izbor, ili da ste spoznali da ga imate, da li biste izabrali patnju ili radost, ugodu ili nelagodu, spokojstvo ili sukob? Biste li izabrali misao ili osećaj koji vas odvaja od vašeg prirodnog stanja dobrobiti i unutrašnje životne radosti? Takve osećaje nazivam negativnima, a to jednostavno znači da su loši. Ne u onom smislu: »O, to nisi smeo učiniti!« nego su jednostavno činjenično loši, kao mučnina u želucu."

"Svakako da je istina kako, prihvatite li vlastito negodovanje, neraspoloženje, bes, više ih nećete morati slepo izražavati i manje je verovatno da ćete ih projektovati na druge ljude. Ako neko vreme praktikujete prihvatanje, dolazi trenutak kad morate preći na sledeći stupanj, na kojem se te negativne emocije više ne stvaraju. Ne učinite li tako, vaše »prihvatanje« postaje jednostavno mentalna oznaka koja vašem egu omogućuje da se prepušta nesreći i na taj način jača svoj osećaj odvojenosti od drugih ljudi, okoline, onoga što je ovde i sada. Kao što znate, odvojenost je temelj egova osećaja identiteta. Istinsko prihvatanje istog bi trenutka preobrazilo te osećaje.
A kad biste uistinu duboko u nutrini znali da je sve »u redu«, što je svakako istina, biste li tada uopšte imali takvih negativnih osećaja? Da nema prosuđivanja, da nema otpora onome što jeste, ti se osećaji ne bi ni pojavili. U mislima imate ideju da je »sve u redu«, ali duboko u sebi tome zapravo ne verujete, tako da se stari mentalno-emocionalni obrasci otpora i dalje nalaze na svom mestu. Zato se osećate loše.

I to je takođe u redu. Branite li svoje pravo da budete nesvesni, pravo na patnju? Ne brinite: to vam niko neće oduzeti. Jednom kad shvatite da vam je loše od neke vrste hrane, hoćete li je i dalje jesti, tvrdeći da je u redu osećati mučninu?"

Нема коментара:

Постави коментар