ZaZ - Posebna priča

Naša sinoćna gošća osvojila me svojom iskrenošću, emocijom i otvorenošću. Pronašla sam ovaj intervju od 16.05 za hrvatski Story kroz koji se provlači životna filozofija analogna ovom blogu, meni samoj i ljudima oko mene. Još jedan dokaz o osobinama energije. Uživajte..

O strelovitom uspjehu francuske glazbenice Isabelle Geffroy, poznatije pod umjetničkim imenom Zaz, više-manje sve je poznato. Nakon što je u svibnju 2010. izdala svoj prvi album jednostavno nazvan ‘Zaz’, nastala je euforija među kritičarima i publikom u Francuskoj.

Najavljivali su je kao najveće otkriće godine i novu Édith Piaf. No svjetski uspjeh koji je doživjela u samo dvije godine, i to pjevajući isključivo na francuskome, premašio je i najoptimističnija predviđanja. Iako tek rijetki razumiju o čemu ova vrckava djevojka pjeva, cijeli je svijet osvojila svojom vedrinom, iskrenošću i neospornim glazbenim talentom. Osim što je, unatoč slavi, ostala neposredna i srdačna, prvi se put raspričala o svom voljenom Xavieru Prêtreu, otkrila kako se izvukla iz depresivnog razdoblja te priznala da priželjkuje postati majka. Otkrila je i kako se silno raduje dolasku u Hrvatsku te se raspitivala hoće li u dva dana, koliko će boraviti u našoj zemlji, stići skoknuti do obale. Njezin bend i menadžment već imaju i precizirane želje koje klubove u Zagrebu žele posjetiti nakon koncerta 3. lipnja za koji su, iako je iz Boćarskog doma zbog velikog interesa prebačen u veliku dvoranu Doma sportova, ulaznice rasprodane u rekordnom roku.

Story: Nastupate već 12 godina, je li moguće da još uvijek imate strah od scene?
O, da! Kao osoba sam plaha i introvertirana.

Story: Uspjeh to nije promijenio u vama?
Ne! Naprotiv, mislim da sam još plahija i sramežljivija zbog pozornosti medija, što, doduše, nije isto kao i uspjeh, ali dolazi u paketu. Medijsko zanimanje tjera me da se još više skrivam. No mogu biti i vrlo ekstrovertirana i vedra, u meni ima pomalo od svega. Ima dana kad sam veoma razigrana, a ima i onih kad se samo želim uvući u neki svoj kutak. Kao uostalom i svi ljudi na svijetu.

Story: Jeste li iznenađeni uspjehom u inozemstvu, ponajviše stoga što većina ljudi ne razumije vaše tekstove?
Jesam, iznenađena sam. Ali malo sam to analizirala i mislim da ljudi razumiju emociju i iskrenost
u onome što izražavam. Da vrednuju i prepoznaju tu energiju koja je univerzalna i svima razumljiva.

Story: No pjevaju li s vama na koncertima?
O, da! Itekako. Primjerice, u Njemačkoj su apsolutno svi pjevali stihove na francuskom, no Nijemci su talentirani za strane jezike. Ali ‘Je veux’ publika uvijek pjeva sa mnom, gdje god nastupala, to je stvarno lijepo i posebno. I divno je jer se to s francuskom glazbom rijetko dogodi, da postane izvozni proizvod, i osjećam se počašćenom zbog toga. Svjesna sam koliko poseban život trenutačno vodim.

Story: Vaš najveći hit ‘Je veux’, u kojem pjevate o tome kako vam novac ne može donijeti sreću, osim što vas je proslavio, donio je i novac. Kako ste potrošili prvu veliku zaradu?
Ljudi možda misle da sam postala multimilijarderka, ali nisam, nemam toliko novca. Nisam kupila kuću, živim u stanu, nisam ništa veliko kupila. Ne kažem da ne trošim, ali danas se moj život, primjerice, promijenio toliko što si, kad mi obveze dopuštaju, mogu priuštiti dobar odmor, dobar provod, odlazak u restoran s prijateljima. Sretna sam što mogu i volim platiti dragim ljudima večeru u restoranu. Ali osim toga, nisam kupovala ništa veliko. Odjeću volim, dapače, obožavam. Ali nisam neki veliki potrošač. Jednoga
bih dana rado kupila kuću.

Story: Već dvije godine gotovo ste bez prestanka na turneji, jeste li već pomalo umorni?
Prije dva mjeseca bila sam strašno umorna, iscrpljena, na rubu depresije i razboljela sam se. Tako da sam bila primorana uzeti dva mjeseca odmora. Na silu smo morali stati s nastupima, no i to je normalno, organizam je nakon tolikih napora morao malo stati i odmoriti se. Nije lako voditi život na turneji.

Story: Kamo ste i s kime otišli na odmor?
U Egipat, bilo je divno. Bila sam s dečkom.

Story: S Xavierom Prêtreom?
Da.

Story: Što vas je na njemu privuklo, zbog čega ste se zaljubili u njega?
Iskreno, s nama se sve dogodilo nekako prirodno,teško mi je odabrati jednu osobinu koja me privukla. On je moj najbolji prijatelj, samo smo se u jednom trenutku prepoznali. Najbolji mi je partner u svemu.

Story: Je li teško održavati vezu s obzirom na to da mnogo radite i putujete?
Često radimo zajedno, on je također glazbenik,zajedno radimo glazbu, skladao mi je pjesmu ‘Je saute partout’. Često se zatvorimo kod kuće i zajedno radimo na pjesmama. On je režirao moj spot za pjesmu ‘Le long de la route’, također je snimao i režirao moj live DVD, tako da često zajedno radimo. On ima svoj život i svoju muziku, oboje smo istodobno i samostalni, nismo ovisni jedno o drugome. Dobro nam je.

Story: Svojedobno ste izjavili kako smatrate lošim voljeti nekoga više nego sebe samu, kako predanost u vezi do razine ovisnosti nikako nije ljubav, znači li da ste s njim postigli tu ravnotežu uma i srca?
Za mene je Édith Piaf bila najbolji primjer ovisničke ljubavi, ona je bila spremna umrijeti za ljubav, no takva ljubav nije dobra za mene i o tome govori moja pjesma ‘J’aime à nouveau’. Za mene to nije stvarna ljubav, ako moja sreća ovisi o nekome drugome, to bi značilo da će se sav moj svijet urušiti i da ću nestati kad te osobe više ne bude.

Story: Mislite li da je moguće voljeti i istodobno biti racionalan?

Ponajprije je najvažnije biti dobro u sebi, sam sa sobom, jer tvoje su veze odraz toga kakav si ti sa sobom. Ako radiš na tome da dobro upoznaš sebe, ako prestaneš biti u sukobu sa samim sobom i nađeš svoj mir, tada će i tvoje veze biti odraz tvog vlastitoga sklada i mira. Drugi te promatraju kroz to što sam pridonosiš svom životu. Duboko vjerujem u to ako si sam sa sobom dobro, bit ćeš dobro i s drugima.

Story: Svojedobno ste izjavili da vam je glazba pomogla upravo u tome da upoznate sami sebe i da vas je pomirila sa životom. Znači li to da ste prije imali mračno razdoblje?
O, da. Bilo je to razdoblje kad sam bila u potpunosti izgubljena, neprilagođena. Tijekom odrastanja, kao tinejdžerica, bila sam hipersenzibilna.

Story: Ima li to veze s razvodom vaših roditelja kad ste bili tinejdžerica?
Ma od djetinjstva sam bila hipersenzibilna, a i danas sam. Problem je bio što nismo naučili
kako se nositi s time, ljudi oko mene nisu to znali, svatko je radio najbolje što je znao. No danas mi se čini da je poanta adolescencije naučiti prihvatiti samoga sebe i odbaciti ljutnju, bilo svoju, bilo tuđu. Jer znalo mi se događati da su ljudi oko mene ljutiti, pa bih i ja postala takva. No naučila sam razlučiti što mi pripada, a što ne. Naučila sam se pomiriti sa samom sobom jer je to sve bilo pretjerano, znala sam biti ljutita na svijet kojem pripadam. No shvatila sam nešto; ako mi se ne sviđa svijet u kojem jesam, to nema veze sa svijetom, nego sam ljutita na sebe samu. I da moram sklopiti mir sa sobom i početi činiti male, praktične stvari kojima ću mijenjati sebe. Naime, svijet će se promijeniti onda kad naučim mijenjati sebe na način da probudim vlastitu želju za životom. Pronalazeći vlastitu sreću zapravo mijenjamo svijet.

Story: Je li biti sretan doista stvar odluke, odabira?

Da. Također vjerujem da je to ponajprije stvar iskustva i suživota s drugima. Stvar je odabira okružiti se ljudima koji vas oplemenjuju, koji vam čine dobro. Ne bih mogla biti na turneji s ljudima koji se drže svaki za sebe, koji nemaju jednaki sjaj u očima. Za mene je jako važno biti okružena ljudima s kojima kliknem, s kojima dijelim istu energiju.

Story: Prije deset godina svirali ste na ulici, je li to bilo kako biste preživjeli ili zbog iskustva?
Bio je to moj izbor. Prije toga radila sam na mjestu gdje sam zarađivala novac, ali bila sam nesretna jer je postalo previše monotono. Nisam se nikamo micala i postala sam tužna. Zato sam odlučila izaći na ulicu. I za divno čudo,ondje sam zarađivala još i bolje, bila sam zadovoljnija, stavila sam se u opasnu situaciju, a to je ono što meni treba. Dovesti se u nepoznatu opasnu situaciju kako bih doživjela potpuno iskustvo, disala punim plućima. Volim promijeniti perspektivu. Uz to, zarađivala sam radeći ono što volim. A ulica me naučila mnogo toga u ovome poslu, ondje se čovjek uistinu nauči dokazivanju.

Story: A vaša obitelj, kako su oni gledali na taj pothvat, jesu li strahovali za vas?
Moja je obitelj takva da svi poštujemo slobodu Izbora tako da su poštovali moj izbor.

Story: Jesu li danas ponosni na vaš uspjeh, dolaze li na vaše koncerte?
Da, ponosni su, naravno! Dođu na koncert kad mogu, no i brat i sestra imaju svoje poslove, obveze, ne mogu me posvuda pratiti. Ali trudimo se okupiti, primjerice, uvijek na Božić svi se okupimo i tada sve nadoknadimo. Tada se posebno radujem druženjima sa svojim malim nećakom i nećakinjom.

Story: Priželjkujete li i sami djecu?
O, da! Obožavam djecu i voljela bih biti mama. No trenutačno nemam konkretnih planova. U budućnost planiram djecu, ali nisam odredila kada. Mislim da će to doći u pravo vrijeme.

Story: Prvog svibnja proslavili ste 32. rođendan, kako ste ga proveli?
Rođendan sam proslavila na pozornici u Bruxellesu. Prijatelji su mi priredili malo iznenađenje. No bilo je malo čudno, jer mi je to bio prvi koncert nakon stanke od više od mjesec dana, pa mi je trebalo malo uhodavanja. Osjećala sam se ranjivo na sceni, bila sam plaha, a ne volim taj osjećaj na pozornici tako da to nije bio moj najbolji koncert.

Story: Jeste li dobili posebnih darova?
Moji najbolji darovi moji su prijatelji.

Story: Što je za vas najveći uspjeh dosad?
Oduvijek sam željela raditi stvari kojima bih služila svijetu, dati svijetu svoj mali doprinos. I pronašla sam način suradnjom s udrugom Colibris u Parizu. Riječ je o udruzi koju je osnovao pisac i humanist Pierre Rabhi. Sav prihod od prodaje mojih promotivnih materijala, majica i sličnog ide udruzi Colibris, kojoj je cilj promicanje svijesti o važnosti obrazovanja, ekologije i poljoprivrede na način da se poštuju humanost i život. Raduje me suradnja s njima, imamo mnogo zajedničkih planova i veseli me biti dijelom nečega što vraća ravnotežu u svijetu.

Razgovarala Zrinka Ferina