понедељак, 19. март 2012.

O okruženju.. Molitve na jezeru

Jedan od čestih uzroka ljudskog nezadovoljstva je "nesavršeno okruženje". Čovek za sebe često misli da je "savršen", a onda neko nesavršen dođe i sve mu pokvari. Zašto je to tako? Zašto krivicu tražimo u našem okruženju? Zašto mislimo da nas drugi čine lošima i da nam drugi stvaraju loše okolnosti? Zašto sudimo?





Ima jedna pričica koja kaže da neki čovek došavši u nepoznati grad upita prolaznika: "Kakvi su ovde ljudi jesu li dobri?" Prolaznik mu ne odgovori nego ga pita: "A kakvi su ljudi iz grada iz kog ti dolaziš?" On odgovora: "Loši, strašno zlobni i negostoljubivi. Prava propast!" Prolaznik mu onda reče: "E takve ćeš i ovde naći." Ili obrnuto.

Koliko nam je potrebno da shvatimo da su ljudi oko nas naše ogledalo. Toliko puta naglašavana rešenica i ponovo imam utisak da ljudi upiru prstom u druge ljude i govore: "On mi je to uradio!"

Molitve na jezeru, Nikolaja Velimirovića, savršeno govore o tome:

Nikakvo mi zlo ljudi ne mogu učiniti, ako u meni nema ranjavog mesta.

Videh dve pećine, od kojih jedna odavaše eho, a druga beše nema. I prvu posećivahu mnoga radoznala deca i nestašno se nadvikivahu s pećinom. A iz druge se posetioci brzo vraćahu, jer im ne odgovaraše ehom.
Ako je duša moja ranjava, svako zlo svetsko odjekivaće u njoj. I ljudi će mi se smejati, i navaljivaće sve jače sa svojom vikom.

A zaista neće mi nahuditi zloreci ljudi, ako je jezik moj zaboravio izgovarati zle reči.

Niti će me ožalostiti pakost spolja, ako nema pakosti u srcu mom, da odjekuje kao kozji bubanj.


Niti ću moći gnevom odgovoriti na gnev, ako je gnezdo gneva u meni ispražnjeno, te nema šta da se budi.

Niti će me strasti ljudske zagolicati, ako su strasti u meni pretvorene u pepeo.

Niti će me ožalostiti neverstvo prijatelja, ako sam ja Tebe izabrao za svog prijatelja.

Niti će me nepravda svetska moći srušiti, ako je nepravda isterana iz misli mojih.

Niti će me zamamiti prevarni duhovi svetske slasti, časti i vlasti, ako je duša moja kao prečista, nevesta, koja samo Svetog Duha prima.

Nikoga ljudi ne mogu u pakao otisnuti, ako se sam ne otisne. Niti ljudi mogu nekoga dići na ramenima svojim do prestola Božjeg, ako se sam ne digne.

Ako duša moja nema otvorenih prozora, nikakvo se blato u nju ne može ubaciti.

Neka ustane sva priroda protiv mene, ništa mi ne može učiniti do jedino što pre postati grobom tela moga.

....

Uvek preporučujem preispitivanje. Znam da je teško preuzeti odgovornost za sve oko nas. I znam da je najteže suočiti se sa samim sobom. Ali to je jedini put.

1 коментар:

  1. Tako je prijatelju, sami smo odgovorni , ako zlo pustimo u srce, zlo nas i okružuje, ako imamo pozitivne misli prema svima, pozitivne stvari nam se dogadjaju. Zapamtite, vidite samo dobre stvari u ljudima, zanemarite loše. To ne radite zbog njih, nego zbog sebe, da bi vam srce bilo otvoreno za Boga, a ne , da ne pominjem koga.

    ОдговориИзбриши