петак, 23. март 2012.

Planiranje


Planiranje mi pomaže da sve svoje obaveze završavam na vreme kao i da unapređujem svoj stil života. Planiram na mesečnom, i sedmičnom nivou. Postoji i jedan dugoročni plan, koga s vremena na vreme konsultujem ali ne pridajem mu suviše pažnje.



Ranije sam imala poteškoće u postavljanju ciljeva, donošenju odluka i menjanju navika. Pokušavala sam da najpre radim ono što mi je najteže, u smislu pojedi tu žabu.. zatim da što više uradim u toku dana, što je u nekim momentima delovalo kao dobro rešenje ali uglavnom u zimskim mesecima. Leti se lako prepustim uživanju na suncu u šetnji dok obaveze čekaju.. Konsultujući razne izvore informacija došla sam do nekog svog rešenja, koje me ne opterećuje suviše a sa druge strane mi ne ostavlja prostora za gubljenje vremena. Nekako ovako:

Na kraju svakog meseca napravim jedan Kalendar na jednoj strani u planeru, gde imam uvid u sve datume odjednom. Najpre obeležim datume vikenda.Vikende uglavnom posvećujem samo sebi. Radim ono što mi prija. Onda obeležim već unapred isplanirane važne datume: poslovne sastanke/seminare, putovanja, rođendane, događaje.. datume za koje sigurno znam da ću ih provesti van grada, ili van uobičajenih aktivnosti. Takav način mi ujedno služi  i kao podsetnik za sitne obaveze vezane za te datume: kupovina poklona, rezervacija karata..

Sledeće što uradim jeste da postavim Mesečni cilj. Mesečni cilj se odnosi na ono u šta planiram da uložim najviše vremena i energije tokom tog meseca. On je konkretan, merljiv i deo je dugoročnog plana. Može biti iz bilo kog životnog segmenta: posao, zdravlje, odnosi, lično..Npr. učenje stranog jezika, promena posla, polaganje vozačkog ispita, kupovina automobila...Bez obzira da li neki od ciljeva zahtevaju više ili manje vremena od mesec dana, prava je sreća baviti se nečim 30 dana i prestati! Ovim ciljevima se kasnije možete i vratiti ili ih produžiti na dva meseca. Premda se skoro sve može uraditi za mesec dana. 

Svakog meseca takođe korigujem neke navike, donoseći određene odluke. Skoro sve odluke su nekad bili mesečni ciljevi koji su prešli u navike, pa sada uglavnom radim na njihovom održavanju ili poboljšanju zavisno o čemu je reč. Mesečno donosim nekoliko odluka, najviše pet. To mogu biti: zdravije se hraniti, ranije ustajati, piti više vode, ograničiti internet..itd Mogu biti i manje praktične prirode: razvoj nekih osobina koje želimo da posedujemo. Evaluaciju vršim na dnevnom nivou.

Pored glavnog mesečnog cilja i odluka pravim spisak mesečnih zadataka. Mesečni zadaci se odnose na sve ono što u tom trenutku mogu da uradim u svakoj od osnovnih životnih kategorija a u skladu sa dugoročnim planom.
U njima takođe objedinjujem: zadatke koji se odnose na mesečni cilj (u operatvnom smislu, npr. kupiti određenu knjigu ili uplatiti kurs), zadaci vezani za odluke, zatim kupovine (namirnica, kozmetike, garderobe..), lekarske kontrole, kozmetičar, frizer, dosadni zadaci koji oduzimaju energiju (obućar, prepravke, popravke..), zadaci vezani za karijeru (seminari, obuke..) pa sve do pravih zadataka-sitnica za koje mi treba podsetnik. Ove zadatke predstavljam u operativnom smislu, npr: Platiti račune, Obaviti MW pregled, Kontaktirati MM u vezi sa obukom, Zakazati, Kupiti...itd Moram priznati da me obavljanje ovih zadataka najviše usrećuje dok sa druge strane njihovo preskakanje mi oduzima energiju i loše se osećam ako dugo ne precrtam nešto sa ovog spiska.

Kako vi planirate svoje vreme?
Pišite mi o tome i o čemu biste najviše želeli da čitate na blogu na: whitebloomness@yahoo.com


четвртак, 22. март 2012.

Tesla: Uslovi prilagođavanja Anđela na Zemlji (10)

Ovo je isečak iz poznatog intervjua koji je Tesla dao američkom novinaru Džonu Smitu 1899 godine.



Prvi uslov je visoka svest o svom poslanju i delu koje treba izvršiti. Ona mora, makar i mutno, postojati u najranijoj mladosti. Ne budimo lažno skromni; hrast zna da je hrast, a grm pored njega da je grm. Kao dečak od dvanaest godina bio sam siguran da ću doći na Nijagarine vodopade. Za većinu svojih otkrića znao sam još u detinjstvu da ću ih ostvariti, premda ne sasvim jasno ...

Drugi uslov prilagođavanja je istrajnost. Sve što sam preduzimao, završavao sam. Bio sam devetnaestogodišnjak kada sam, po savetu jednog prijatelja, odlučio da pročitam celokupnog Voltera. Taj književni monstrum napisao je oko sto tomova velikog formata i sitnog sloga. Pročitao sam ga, ali nisam uspeo da saznam da li je to učinio i onaj koji mi ga je preporučio. Sa istom istrajnošću odnosio sam se prema svemu što sam radio. Ona je postala deo mene, te sam se nekom izumu vraćao i nakon trideset godina kako bih ga usavršio.

Treći uslov prilagođavanja je usmeravanje svih vitalnih i duhovnih energija na delo. Otuda i očišćenje od mnogih stvari i potreba koje ima čovek. Ja time ništa nisam izgubio, već samo dobio. Toliko sam dobio da sam se radovao svakom svom danu i noći. Zapišite: Nikola Tesla je bio srećan čovek ...

Četvrti uslov jeste prilagođavanje telesnog sklopa delu. Najpre, to je održavanje tog sklopa. Čovekovo telo je savršena mašina. Ja poznajem svoj sklop i šta je dobro za njega. Hrana većine ljudi meni je štetna i opasna. Zbog toga katkad umišljam da su svi kuvari sveta u zaveri protiv mene ...
Pored hrane, vrlo važan je i san. Od dugog i iscrpljujućeg rada, koji je iziskivao nadljudski napor, ja bih se posle jednog sata spavanja potpuno povratio. Stekao sam sposobnost da upravljam snom, i zaspim i budim se u čas koji sam sebi odredio. Ako mi nešto u onome što radim nije jasno, primorava sebe da mislim o tome u snu i na taj način nalazim rešenje.

Peti uslov prilagođavanja jeste pamćenje. Možda je kod većine ljudi mozak čuvar spoznaja o svetu i znanja koja stiču u životu. Moj mozak se bavi važnijim stvarima od pamćenja; kod mene on lovi ono što mu je u određenom trenutku neophodno. To je oko nas i treba ga samo uzeti. Sve što smo jednom videli, čuli, pročitali i saznali prati nas u vidu svetlosnih čestica. Meni su te čestice poslušne i verne. Geteovog Fausta, moju najmiliju knjigu, naučio sam napamet na nemačkom kao student, i sada ga celog mogu recitovati. Svoje izume sam godinama nosio "u glavi", a tek potom ih ostvarivao.

 Šesti uslov - moć vizualizacije.
Njoj možda imam da zahvalim za sve što sam stvorio. Događaji iz mog života i moja otkrića su pred mojim očima stvarni, vidljivi kao svaka pojava i predmet. U mladosti sam se toga plašio, ne znajući šta je to zapravo, ali kasnije sam tu moć primio kao izuzetan dar i preimućstvo. Negovao sam ga i ljubomorno čuvao. Vizualizacijom sam na većini izuma vršio i ispravke, onda ih, tako završene, pravio. Njome rešavam i komplikovane matematičke jednačine, a da ne ispisujem brojeve. Na Tibetu bih zbog tog dara dobio čin visokog Lame.

Da li je i bolest jedan od uslova prilagođavanja? Jeste. Ona je često posledica nedostatka ili iscrpljenosti životnih sila, ali često je i očišćenje duha i tela od otrova koji su se nakupili. Neophodno je da čovek boluje s vremena na vreme. Izvor većine bolesti je u duhu. Zato duh i može da izleči većinu bolesti. Kao đak razboleo sam se od kolere koja je harala u Lici. Izlečio sam se time što je otac dozvolio da upišem studije tehnike, što je predstavljalo moj život. Priviđenja za mene nisu bolest, već sposobnost uma da prodre izvan tri zemaljske dimenzije. Imao sam ih čitavog života, i primao sam ih kao sve druge pojave oko sebe. Jednom, u detinjstvu, šetao sam sa ujakom pored reke i kazao: "Iz vode će se pojaviti pastrmka, ja ću baciti kamen i njime je preseći." To se i dogodilo. Uplašen i zaprepašćen, ujak je povikao: "Bade retro Satanas!" Bio je učen čovek i govorio je latinski ... Nalazio sam se u Parizu kada sam video Majčinu smrt. U nebu, punom svetlosti i muzike, lebdela su prekrasna stvorenja. Jedno od njih je imalo Majčin lik, koji me je gledao sa beskrajnom ljubavlju. Pošto je vizija iščezla, znao sam da je moja Majka umrla.

Osmo prilagođavanje: Znanje kako da se psihičke i vitalne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlast nad svim osećanjima. Indusi to nazivaju Jogom Kundalini. Ova znanja se mogu naučiti, za šta su potrebne mnoge godine, ili se stiču rođenjem. Ja sam ih većinu stekao rođenjem. 
Ona su u najbližoj vezi sa polnom energijom, koja je posle Svetlosti najrasprostranjenija u vasioni. Žena je najveći kradljivac te energije, a time i duhovnih moći. Ja sam to oduvek znao i čuvao se. Od sebe sam stvorio ono što sam hteo: misaonu i duhovnu mašinu. (Mesečeva ženska energija ... ko je spominjao da Mesec usisava naše izvesne energije???)


Deveto prilagođavanje, gospodine Tesla? Sve učiniti da se nijednog dana, nijednog trenutka ako je to moguće ne zaboravi ko smo i zašto smo na Zemlji. Izuzetni ljudi koji se u životu muče bolešću, oskudicom ili ih društvo previše ranjava svojom glupošću, nerazumevanjem, progonom i ostalim nedaćama kojima Zemlja vrvi kao močvara insektima, ostavljaju iza sebe delo neostvareno do kraja. Ima mnogo palih Anđela na Zemlji. Ekermana je pitao Getea: šta bi se dogodilo da je njegov život, koji je protekao u skladnim i čak srećnim okolnostima, bio drugačiji? Gde mu je odgovorio: "Meni se ne bi desilo da ne izvučem glavni zgoditak."


Šta je deseto prilagođavanje? Ono je najvažnije. Napišite da se gospodin Tesla igrao. Igrao se čitavog svog života i uživao u tome.
Novinar: Gospodine Tesla! Da li se to odnosi i na vaša otkrića i vaše delo? Je li i to bila igra?
Tesla: Jest, dragi mladiću. Ja sam tako voleo da se igram elektricitetom! Uvek se naježim kada slušam o onom Grku koji je ukrao vatru. Grozna priča o okivanje i orlovima koji mu kljuju džigericu. Zar Zevs nije imao dovoljno munja i gromova, pa je bio oštećen za jedan ugarak? Tu je neki nesporazum ... Munje su najlepše igračke koje se mogu naći. Ne zaboravite da u vašem napisu istaknete: Nikola Tesla je bio prvi čovek koji je stvorio munju.


понедељак, 19. март 2012.

O okruženju.. Molitve na jezeru

Jedan od čestih uzroka ljudskog nezadovoljstva je "nesavršeno okruženje". Čovek za sebe često misli da je "savršen", a onda neko nesavršen dođe i sve mu pokvari. Zašto je to tako? Zašto krivicu tražimo u našem okruženju? Zašto mislimo da nas drugi čine lošima i da nam drugi stvaraju loše okolnosti? Zašto sudimo?





Ima jedna pričica koja kaže da neki čovek došavši u nepoznati grad upita prolaznika: "Kakvi su ovde ljudi jesu li dobri?" Prolaznik mu ne odgovori nego ga pita: "A kakvi su ljudi iz grada iz kog ti dolaziš?" On odgovora: "Loši, strašno zlobni i negostoljubivi. Prava propast!" Prolaznik mu onda reče: "E takve ćeš i ovde naći." Ili obrnuto.

Koliko nam je potrebno da shvatimo da su ljudi oko nas naše ogledalo. Toliko puta naglašavana rešenica i ponovo imam utisak da ljudi upiru prstom u druge ljude i govore: "On mi je to uradio!"

Molitve na jezeru, Nikolaja Velimirovića, savršeno govore o tome:

Nikakvo mi zlo ljudi ne mogu učiniti, ako u meni nema ranjavog mesta.

Videh dve pećine, od kojih jedna odavaše eho, a druga beše nema. I prvu posećivahu mnoga radoznala deca i nestašno se nadvikivahu s pećinom. A iz druge se posetioci brzo vraćahu, jer im ne odgovaraše ehom.
Ako je duša moja ranjava, svako zlo svetsko odjekivaće u njoj. I ljudi će mi se smejati, i navaljivaće sve jače sa svojom vikom.

A zaista neće mi nahuditi zloreci ljudi, ako je jezik moj zaboravio izgovarati zle reči.

Niti će me ožalostiti pakost spolja, ako nema pakosti u srcu mom, da odjekuje kao kozji bubanj.


Niti ću moći gnevom odgovoriti na gnev, ako je gnezdo gneva u meni ispražnjeno, te nema šta da se budi.

Niti će me strasti ljudske zagolicati, ako su strasti u meni pretvorene u pepeo.

Niti će me ožalostiti neverstvo prijatelja, ako sam ja Tebe izabrao za svog prijatelja.

Niti će me nepravda svetska moći srušiti, ako je nepravda isterana iz misli mojih.

Niti će me zamamiti prevarni duhovi svetske slasti, časti i vlasti, ako je duša moja kao prečista, nevesta, koja samo Svetog Duha prima.

Nikoga ljudi ne mogu u pakao otisnuti, ako se sam ne otisne. Niti ljudi mogu nekoga dići na ramenima svojim do prestola Božjeg, ako se sam ne digne.

Ako duša moja nema otvorenih prozora, nikakvo se blato u nju ne može ubaciti.

Neka ustane sva priroda protiv mene, ništa mi ne može učiniti do jedino što pre postati grobom tela moga.

....

Uvek preporučujem preispitivanje. Znam da je teško preuzeti odgovornost za sve oko nas. I znam da je najteže suočiti se sa samim sobom. Ali to je jedini put.

субота, 17. март 2012.

Feng Shui - osnovni pojmovi

Feng Shui je stara kineska tradicija i umetnost življenja. Stara otprilike 4000 godina ova disciplina se bavi nevidljivom energijom koja postoji u svoj materiji i putanjama kojima ta energija kruži. Kroz uspostavljanje ravnoteže 5 osnovnih vrsta energija (od kojih se celi univerzum, prema feng shui, sastoji) u domu moguce je postici blagostanje i dobro zdravlje. Kod uredjenja doma uzimamo, dakle, u obzir 5 glavnih elemenata, kao i 8 smerova. Feng Shui znaci “vetar i voda “, a predstavlja nebo i zemlju. Ova stara istocnjacka filozofija stice sve više i više pristalica širom sveta. Cilj joj je uspostavi ravnotežu medju prirodnim energetskih strujama (koje Kinezi nazivaju chi), a time se stvara harmonija i napredak.





Elementi u Feng Shui


Feng Shui se zalaže za uspostavljanje ravnoteže izmedju yin i yanga, dakle suprotnosti, kao i izmedju 5 elemenata od kojih se celi univerzum sastoji.

Ti elementi su : Zemlja, Metal, Voda, Drvo i Vatra.

Medjusobni Odnos Elemenata

U Feng Shui postoji dva različita odnosa medju elementima. Prvi je, kako slika pokazuje, kreativni ili stvarajući (petougao), a drugi destruktivni ili uništavajući (zvezda).

Uvek se polazi od ovih 5 elemenata i njihovo kruženje u prirodi nam pomaže da razumemo svaku nauravnoteženost u protoku energija, ako ona postoji.

Kreativni odnos medju elementima je kada jedan elemenat podržava tj. unapredjuje drugi. Tako npr. Voda podržava Drvo, Drvo unadpredjuje Vatru (vatra se hrani drvetom), Zemlja podržava Metal, i Metal na kraju podržava Vodu.

Destruktivini odnos medju elementima je kada jedan element deluje protiv drugog. Tako Drvo uništava Zemlju, ili Zemlja upija Vodu, a Voda gasi Vatru, koja otapa Metal, a Metal, opet, reže Drvo.

Dakle, postoji logički tok tj protok energija u prirodi.

Kada shvatimo kako ovih 5 elemenata utiču jedni na druge, možemo lakše uspostaviti balans i harmoniju, kako medju elementima, oblicima i bojama, tako i medju svim drugim suprotnostima u našoj sredini.

A ravnoteža je ključ i preduslov napretka . . .

Bagua karta


Bagua ili paqua je vrlo važan alat u Feng Shui. Ova karta se sastoji od 9 sekcija, od kojih je jedna centar. Ostalih 8 sekcija predstavljaju svaka za sebe važne aspekte u našim životima kao što su zdravlje, ljubav, blagostanje, karijera, i t d.

Bagua se, dakle, koristi da bismo odredili gde se tačno nalaze pomenute sekcije u našem domu.

Osim toga, neophodno je da imate plan tj. skicu Vašeg doma (kuće, stana), na koju ćete primeniti Bagua kartu.

SHENG CHI / SHA CHI

Prema drevnoj kineskoj teoriji o Univerzumu, postoje različiti izvori energije koja se nalazi u nama i oko nas. Sheng Chi energija je zdrava, prosperitetna , sretna energija. Kad smo pozitivni i kad nam sve polazi za rukom kažemo da imamo Sheng Chi. Možemo je osetiti kad udjemo u neku prostoriju i kad se osećamo tako dobro da bismo tu mogli večno ostati. Tu je svetlo i prozračno. Kad živimo urednim životom sa puno svežeg cveća, zelenog rastinja, svetlih sunčevih zraka koji struje našim prostorijama onda znamo da smo u dobroj Sheng Chi energiji.

Kad sve u našim životima ide u pogrešnom pravcu ili kad se osećamo nesrećni i ljutiti, onda smo u energiji Sha Chi. Možda smo u društvu pogrešnih ljudi, živimo na pogrešnom mestu, ili smo na udaru tzv. “otrovnih strela”. Ovaj tip energije nam šteti i uzrokuje bolesti. Boravak na mestu gde postoje podzemne vode, takodje, uzrokuje Sha energiju. Otrovne strele su uglovi drugih zgrada koje direktno upućuju na ulazna vrata našeg doma ili upućuju na mjesto gde radimo celi dan.

Kad smo tužni i depresivni kažemo da imamo Sha Chi.

Rešite se nereda oko Vas i u Vama
Feng Shui Vam može pomoći da poboljšate svoj život, bilo da ste u nekom teškom periodu ili imate nekih manjih problema ili jednostavno može da Vam pomogne u shvatanju onog “kako stvari stoje” tj. kako je svet uredjen.

Ono od čega se obično počinje kad se prvi put susretnete sa Feng Shui jeste .. raščišćavanje. Od ladica, preko ormara, kompletnih soba, celog stana, kuće, računara i … na kraju Vaše lično fizičko i mentalno čišćenje. Obično dok raščišćavate Vaš životni prostor i rešavate se svih nepotrebnih stvari, vi time oslobadjate blokade i u svojoj unutrašnjosti. Osećate se lakšim i kao da ste se oslobodili ogromnog tereta koji Vas je pritiskao.

Zašto je raščišćavanje neophodno?

Kao prvo, čak i osobe koje nikad nisu čule za Feng Shui, imaju naravno, čulo mirisa. Nagomilane stvari, zavisno od njihove prirode, vremenom stvaraju razne neprijatne mirise, a da ne govorimo o prašini i drugim popratnim pojavama. No, najbitnije je da te stvari, nagomilane duže vreme, stvaraju stagnirajuću negativnu energiju, koja se prenosi dalje, pa i na nas same. Čišćenje i zračenje je, dakle, potrebno, da bi se podstakle i pokrenule pozitivne energije.

Mnogi Feng Shui konsulenti su toliko uvežbali svoje sposobnosti prepoznavanja energija, tako da ih mogu osetiti i “pročitati” svojim rukama. Krećući se po Vašem stanu oni mogu osetiti sve što se tu dešavalo. Zidovi i nameštaj upijaju sve što se dešava, a svi oni traumatski dogadjaji se urezuju najdublje i imaju, svakako, najveći uticaj na osobe koje tu žive.

Nered i suvišne stvari, stvaraju probleme u ljudskim životima. Imate li stvari koje Vam nisu potrebne, ne čuvajte ih, poklonite ih , prodajte ili bacite. Nagomilavanje stvari je gomilanje energije na jednom mestu i gomilanje vremena potrebnog da bi se to poslije raščistilo. A da ne govorimo o energiji utrošenoj na razmišljanje o tom što stoji i čeka da se sredi.

Priroda svake energije je kretanje, a ne stagnacija.

Počnite s raščišćavanjem i nezdrava, stagnirajuća energija će nestati. Početak proleća je pravo vreme za to.

уторак, 13. март 2012.

Volite li svog neprijatelja? - Vejn Dajer

Pesnik Henri Vodsvort Lonfelou je napisao, ‘Kada bismo mogli čitati tajnu istoriju naših neprijatelja, našli bi u svakom čoveku dovoljno tuge i patnje koja bi razoružala svaku mržnju i neprijateljstvo.’



Gajenje besa i mržnje prema bilo kome garantuje vam da ćete ostati u krugovima niske energije gde će problemi i dalje nastavljati da se pojavljuju iznova i iznova. Probajte da preispitate svaki vaš odnos u kojem imate misli osude, mržnje i besa. Zamenite te misli energijama prihvatanja, ljubaznosti, prijatnosti, radosti i ljubavi. Pre svega, moraćete da napravite ličnu zakletvu i posvećenost da primetite ono što osećate, a potom izvežbate vašu sposobnost da izaberete da odšiljete ljubav. Kada vaše srce postane čisto, vaš neprijatelj postaje vaš prijatelj, ili još značajnije – vaš učitelj. Vaši najgori neprijatelji su vaši najbolji učitelji jer vam omogućavaju da ispitate emocije besa i osvete, i da ih zatim preobratite. Oni vam daju baš one alate koji su vam potrebni da se izdignete ka duhovnim energijama koje eliminišu probleme i obezbeđuju rešenja.

Kada pošaljete ljubav kao odgovor na mržnju vi postižete jednu od najtežih stvari za svakog čoveka. Kada pogledam u sopstvenu savest, mogu iskreno reći da nemam nikog koga mogu nazvati svojim neprijateljem. Tokom svog života bio sam razočaran mnog puta. Neki su od mene pozajmili novac i nikada ga nisu vratili. Neki su obećali pa zaboravili. Neki su me ostavili zbog drugih. Neki su me psovali i širili laži o meni. Neki su me pokrali. Ja šaljem ljubav svima njima, misleći na Budine reči:‘ Mi živimo zaista srećno, ne mrzeći one koji nas mrze. U gomili ljudi koji nas mrze, mi živimo slobodni od mržnje.’ Upravo je ova transformacija u mom razmišljanju, možda čak više nego išta drugo, dopustila da se premestim iz oblasti problema niskih energija u mom životu. Ovo je veoma moćna strategija za uzdizanje vašeg duhovne svesnosti.

понедељак, 12. март 2012.

Nepovratna pesma - Miroslav Mika Antić




Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet krećeš.
Nemoj da mi nešto petljaš.
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
To je ono za čim može da se pati.
To je ono čemu možeš srce dati.
Al’ ako se ikad vratiš
- moraš znati:
tu ćeš stati.
I ostati.

Očima se u svet trči.
Glavom rije mlako veče.
Od reke se dečak uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dečak uči
da zapara nebo sjajem
i od druma – da se muči
i vijuga za beskrajem.

Opasno je kao zmija,
opasno je kao metak
kad u meni večno klija
i ćarlija moj početak.
A meni se u svet srlja.
Stisnem srce.
I zažmurim.
Al’ kad pođem – neću stati,
jer jedino znam da žurim.
Ne znam kuda.
Ne znam zašto.
Ne znam šta se tamo skriva.
Znam jedino da ne mogu
tu, gde – kako pružim nogu -
vezuje me odmah neko,
zauzdava
i potkiva.

Opasno je kao munja.
Opasno je kao metak
kad u meni večno kunja
i muči me moj početak.
Zato bežim.
Trčim.
Tražim.
Stvaram zoru kad je veče.
Nek’ od mene život uči
i da tepa i da teče.
Ja sam takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad krenem – krenem ludo,
nestrpljivo,
radoznalo…
Ne znam šta me tamo čeka
u maglama izdaleka,
al’ ako se i pozlatim,
il’ sve teško, gorko platim
ja ću uvek samo napred.

Nikad neću da se vratim.

Miroslav Antić

недеља, 11. март 2012.

Delovanje misli - Ivan Antić



Trgovci koji su napravili knjigu i film 'Tajna' (The Secret), u skladu sa svojom drevnom praksom, nisu izneli celu tajnu, ostavili su nedorečenu tajnu o pravom načinu delovanja 'Tajne'. Izneli su samo svetovan deo 'Tajne' dok ezoteričan nisu ni spomenuli, a bez njega Tajna ne deluje.

Tajna pravog delovanja 'Tajne' je u misaonim frekvencijama, odnosno u odgovarajućem stanju svesti.



Delovanje 'Tajne' ima duhovan aspekt do kojeg dopiru samo retki pojedinci. Duhovno je ono što nadilazi pojedinca i ličnost, što individuu povezuje sa celinom, sa Apsolutnim. Otkada je čoveka i sveta to se povezivanje sprovodilo praksom asketskog pročišćenja i meditacije u kojoj svi individualni sadržaji uma nestaju, i s njima sama iluzija individualnosti, ili Ego. Samo tada je čovek sjedinjen sa Apsolutnim. On je to oduvek i bio, ali sada je to otkrio i u celini svesno učestvuje jer je svesno poništio iluziju egoičke individualnosti koja je stvarala privid razdvojenosti individue od celine, koja je Bog ili Apsolut.

Mi smo uvek sam Apsolut, ali u svojoj suštini, ili bitku. Na najdubljim i najfinijim područjima svesti. Na površini, u svakodnevnom umu, na javi koju sada vidimo oko sebe, mi smo porobljeni individualnim sadržajima uma koji nam daju privid odvojenosti od celine. Taj privid doživljavamo kao stvarnost u kojoj živimo. Toliko smo identifikovani sa tim prividom odvojenosti da smo nemoćni da delujemo kao celina i koristimo isti potencijal stvaranja kao Apsolut, što nam s pravom pripada jer ništa ne može biti različito od Apsoluta i njegovih potencijala, pa ni mi sami. Delujemo samo sa ono malo fizičke snage koju imamo u telu i sposobnostima uma, ograničenog čulima i uslovljenog svim individualnim sadržajima i utiscima koje smo sakupili, kojih se grčevito držimo, ili su nam nametnuti kao javno mnjenje, propaganda, 'naučni' zakoni, tabui, religijska verovanja ili sofisticirani implanti.

Verovatno najbolji teoretski okvir za razumevanje zakona privlačenja daje drevno učenje Sankhye, od koga je nastala sva pozitivna indijska filozofija i praksa joge. Po tom učenju Apsolutni duh (Puruša) samom svojom blizinom izaziva u postojanje fizički kosmos (Prakrti) i svu životnu energiju. Na nižem kosmičkom planu, po učenju Veda, Puruša boravi u suncu, u zvezdama, pa otuda one izazivaju stvaranje planetarnih sistema. Na još nižem planu Apsolutni duh ili Puruša, boravi kao individualna duša u čoveku, kao čovekova duhovna suština. I otuda Puruša, kao vrhunski privlačitelj, izaziva oblikovanje i kretanje svekolike životne energije na planetama kroz svesnog subjekta, čoveka. To kretanje energije na planeti vidimo kao sve događaje i civilizaciju. Zbog svoje duhovne, božanske suštine, koja sve izaziva u postojanje i koja je vrhunski privlačitelj, čovek privlači sve - a ne zato što njegov ego želi da stvara realnost.

U eksperimentima kvantne fizike primećeno je da se energija kao čist potencijal pretvara u subatomsku česticu samo ako su prisutni posmatrači, ljudi. Kada ljudi nisu prisutni u eksperimentu, ne stvara se nikakva materijalna subatomska čestica. Učenje Sankhye kaže da se fizička priroda (Prakrti) pokazuje pred svesnim posmatračem (Purušom), i kada je ovaj opazi kakva zaista jeste, ona se povlači, nestaje, kao plesačica koja je pokazala svoj ples. Prisustvo svesnog subjekta izaziva u postojanje fizički svet. (Zato za vreme sna, kada je subjekt nesvestan, fizički svet za njega nestaje.) Budući da ima puno svesnih subjekata (individualnih duša) koji izazivaju u postojanje fizičku realnost i oblikuju je na kolektivan način, to daje znatnu snagu toj realnosti tako da ona opstaje nezavisna u izvesnoj meri i bez pojedinaca jer uvek postoji vladajuća većina.

Ovakvo učenje Sankhye nam pomaže da shvatimo da se ovo ne događa samo u eksperimentima na subatomskom nivou, niti je to samo problem tumačenja rezultata, nego uvek i svuda oko nas. Fizički univerum postoji zato što mi postojimo, zbog svesnog subjekta, a ne obratno.

Prevedeno na praktičan jezik, ovo znači da moć delovanja imamo utoliko veću ukoliko delujemo sa dubljih nivoa svesti (theta ili alfa), a manju ukoliko smo na površnim (beta) frekvencijama. Jer na najdubljem nivou smo jedno sa svim, a u površnom, svakodnevnom umu smo nemoćni pojedinci.

Misli imaju egzaktno izmerenu moć delovanja. One su najfinije akitvnosti u nama, i budući najfinije, one pripadaju najfinijim frekvencijama samog bića ili Apsoluta. Tu je i najveća moć delovanja jer se sav stvaralački proces kreće od finijeg ka grubljem, dok ne postane opažen čulima.

Razlika u frekvencijama misli ili nivou njihovog delovanja ogleda se u svakodnevnim iskustvima po tome da li se ostvaruje ono o čemu mislimo ili se dešava upravo suprotno, u iskustvu sinhroniciteta misli i događaja, ostvarenja 'kletvi' ili 'uroka'.

Misli uvek deluju.
Mi svojim mislima delujemo na sebe i svoju okolinu, odnosno na buduće, ali i prošle događaje. Samo to radimo haotično i nismo ni svesni efekata naših misli.
Šta to znači?
(1) Prvi je kada mislima izazivamo događaj, ali u varijanti suprotnoj od one kako razmišljamo. To je ono što narod zove 'urok'. Kada o nečemu grčevito mislite, o nekom budućem događaju, onda ubrzavamo njegovu energiju događaja i pravimo suprotnost – neće se destiti ili će se desiti suprotno.
Zašto suprotno?
Da bi vam bilo jasnije ono sa čime ćemo se upoznati moramo se upoznati sa novim modelom iz fizike čestica nadsvetlosnih brzina inženjera i filozofa Gorana Marjanovića.





Kako se na slici vidi, imamo dve strane. Levi deo je (kvazi) realnost koju poznaje naša nauka - dakle energije i brzine do "granice" brzine svetlosti, što je osnovni postulat teorije relativnosti. I desni deo dijagrama - zovemo ga "nehercijanski" - koji je potpuno 'inverzan' onome što nauka smatra realnim i jedino mogućim. U našoj realnosti je sve obrnuto. Dakle nehercijanska realnost je 'ogledalska slika' ovog našeg 'ovde' i zato 'tamo' sve funkcionice obrnuto. Kao što se vidi, energija objekta koji ubrzava – smanjuje se i praktično za beskonačno veliku brzinu postaje nula - deluje paradoksalno, ali je tako. (http://www.beotel.yu/~gmarjanovic/srindex.html)

Ako je energija ubrzana trebalo bi da se događaj pojača? Ali neće, jer kako se i vidi iz modela - prelazi u više frekvencije i ide iza ogledala. Postaje nehercijanski objekat – a to je za nas ogledalska slika. Znači obrnuta.
Dakle, bitno je kako mislimo – ako mislimo hercijanski (levi deo grafikona), ili kako je većina ljudi navikla da misli, (beta talasi, svakodnevni, aktivni ili relativni um), intenzivno razmišljanje pojačava energiju sve dok je ne dovede u nehercijanski deo (desni deo) gde se smanjuje. I izrasta u svoju suprotnost. U takvom obliku ide "gore" gde menja okolinu. Šta znači to 'gore'? Sve naše misli deluju preko nehercijanske strane do onog dela univerzuma, ili astrala, ili 'hronike akaša' (ima mnogo pojmova za to) koji kreira buduće događaje, u stvari putem naših misli pravi 'program' koji mi posle koristimo i živimo naše živote baš po tome.
Zato kažemo da je nehercijanska realnost 'ogledalska slika' ove naše realnosti, ali 'tamo' sve funkcioniše obrnuto. Drugim rečima, od svega ispadaju samo prazne predstave i ubeđenja koja nas ubuduće uslovljavaju, ali nemaju učinka na istinsku promenu stvarnosti.


Moramo se ovde malo zadržati još na pitanju vremena, jer uopšte nije svejedno koliko dugo razmišljamo o nečemu.
Fizičar Marjanović je svojevremeno dao jedno lepo poređenje. Zamislite slona i miša na klackalici. Mogli bi biti u ravnoteži, teoretski i praktično Samo vam treba dovoljno duga klackalica. Strana sa mišem mora biti mnogo, mnogo veća. E sada zamislite da je klackalica vreme koje na svojim stranama drži jednake količine energije (mase) i sve je izbalansirano. Ali ako sa jedne strane skratimo klackalicu moramo pojačati energiju (masu) da bi i dalje bili u ravnoteži. Dakle, što je vreme kraće, energija će biti veća. Imaćemo slona. Ako na drugoj strani produžujemo vreme, tu energija (masa) mora biti sve manja i manja – odnosno onaj naš miš će biti sve manji i manji i na kraju će otići u svoju suprotnost. Podići će slona.

Treba imati u vidu da je Priroda iz praktičnih razloga stvorila taj razmak u vremenu tokom kojeg je potrebno da se nešto ostvari iz misaone namere u konkretan rezultat, iz dva razloga: prvo, život bi bio nemoguć kada bi se misli trenutno ostvarivale, nastao bi haos, i drugo, potreban je period utvrđivanja individue u toj stvarnosti u kojoj zaslužuje ono o čemu misli ili što namerava - utvrđivanja zbog sazrevanja same individue u vezi onoga što namerava i što radi, i zbog zakona karme, po kojem ima stvari koje nam nikako ne pripadaju iako ih želimo, ili su neprikladne iz nekih objektivnih razloga.

(2) Drugi način delovanja mislima je kada putem njih izazivamo događaj, ali u varijanti tačno kako smo razmišljali. Kako smo i želeli. Tako svesno kreiramo svoj život. Događaji se ređaju upravo onako kako smo želeli.

To je teško za prosečnog čoveka, koji nije vežbao da postigne određeni 'način razmišljanja', ili određanu frekvenciju misli s kojom može istinski da deluje na okolinu. Ako koristimo takav, nehercijanski način razmišljanja, onda nema suprotnosti. (Naše misli su u energijama sa desne strane grafikona). Sva energija ide direktno „gore“. Da bi nešto bilo zapovest, da bi moglo da menja budućnost, ili prošlost, misao mora da dođe u nehercijanski deo, jer samo onda deluje na univerzum. Jer ako se misli u levom delu, dok postane zapovest, ona se izokrene, ali ako se misli u desnom delu, onda je to odmah takva zapovest.

Zapovest je zapravo odgovarajuća frekvencija neke energije. Svekoliko stvaranje i delovanje bića započinje da se odigrava na najfinijim frekvencijama (ili višim dimenzijama, po ezoteričnom učenju) koje u našem mozgu odgovaraju theta, a zatim i alfa talasima. Da bismo bili aktivni učesnik u zbivanju moramo svoj um dovesti u te najfinije frekvencije opšteg procesa zbivanja.

Onaj ko je dobro razumeo do sada rečeno, ispravno će se zapitati: Znači li to, da ako „zapovesti“ šaljem sa niske frekvencije, npr. alfa stanja, to se ostvaruje? A ako šaljem sa uobičajenih dnevnih frekvencija našeg mozga, to se potentizuje u suprotnost ili ne ostvaruje?

Baš tako! Jednostavno proanalizirajte vaše misli kada vam se dogodilo da su bile zapovesti. Svakome se to ponekad desi. To su bili trenuci kada smo delovali, osećali i mislili celim bićem, svesno (beta) i nesvesno (alfa i theta talasi). I potrudite se da zadržite to svoje stanje. Sigurno je da se tu radi o nehercijanskom razmišljanju.

Primenite način razmišljanja iz modela 2. U stvari mi to često radimo spontano i krajnje nesvesno. Brinemo se o negativnim stvarima i na nivou podsvesti, na dubljem nivou uma i frekvencija, naše je razmišljanje zapovest. Negativno uvek osećamo i razmišljamo najdubljim delom svoga bića, nehercijanski, i zato ono deluje. Tako je sa svim neprijatnostima koje nam se dešavaju. Zato mnogi podvlače značaj pozitivnog načina razmišljanja. A sada vidite i mehanizam zašto je veoma važno da ne mislimo ništa loše. Tada to loše lako i privlačimo jer ga privlačimo celim bićem.

Kao što je već rečeno, od starine jedini način dolaženja i delovanja na najdubljim nivoima bića bila je i ostala praksa asketskog pročišćenja i meditacije. Nije dovoljno samo misliti i zaključivati o tome, jer sve su misaone aktivnosti samo u površnom umu. Potreban je indirektan metod dolaženja iza misli, do samog Apsolutnog bića u nama koje uvek deluje u svemu i ima sav potencijal delovanja. Zato je nužan rad na sebi putem discipline meditacije kojom se stiče objektivno znanje. Jer Zakon privlačenja ne deluje na nivou običnog, svakodnevnog uma i ega, već jedino sa alfa i theta stanja svesti, i dubljeg emocionalnog nivoa.

Upravo s tog nivoa deluju negativne misli i osećanja, pa se zato negativnost tako lako i ostvaruje kod običnih ljudi u vidu bolesti, ako ne i događaja. Na primer, ako mrzite neku životnu situaciju ili prisustvo neke osobe s kojom ste prinuđeni da živite, vaša mržnja kao presudna emocionalna snaga koja dolazi iz dubine celog bića, na kraju će energizovati taj doživljaj i materijalizovati se u vašoj okolini kao uporno prisustvo te neželjene osobe ili životne situacije - zato što se svaka misao materijalizuje, tj. pretvara u onaj oblik koji je baziran na određenom emocionalnom uticaju koji iza njega stoji - a ne na obliku same misli koje se stalno smenjuju. Ako svesno mislimo da ne želimo nešto, upravo to ćemo stalno dobijati i nećemo se moći toga osloboditi jer EMOCIJA O TOJ STVARI je ona sila koja tu stvar (osobu, situaciju) upravo privlači zakonom privlačenja koji deluje slepo i mehanički, kao ogledalo. Tako dajemo značaj i sami držimo ono što ne želimo. Ono bi možda i samo otišlo od nas u stalnom procesu prirodne promene, ali mi ga držimo emocionalnim nabojem o njemu - svejedno da li pozitivnim ili negativnim.

To nije lako dosegnuti, jer ne samo da je potrebna meditativna praksa, već i dublje razumevanje svega, duhovna zrelost. S tog nivoa, tj. dubine, ne deluje se samo radi običnog islunjenja glupih želja, nego s nivoa stvaranja realnosti, u kojoj je fizička razina samo jedan površan deo.

Takvo stvaranje ne odnosi se samo na predmet želje, nego i na onoga ko želi, čovek mora prvo sebe da dovede u poziciju da bude dostojan moći privlačenja - da ima jedno Ja i stalnu svest o sebi - i samo tako može privući željeno.
To je i garancija Duhu koji sve omogućava da željeno neće biti štetno.
Inače bi svaka budaletina ostvarivala sve što želi i nastao bi haos.
To je i poenta zakona privlačenja: da prvo sebe dovedemo u stanje da sebe menjamo i tako spoznamo sebe kao Tvorca. To je u skladu sa religijskim autoritetima koji kažu da smo po liku Tvorca stvoreni (i kao "sinovi Božiji") - onda imamo i njegovu moć stvaranja - ne apsolutnu, već u području svojih života.
To je deo rada na sebi.

Najbrže ćemo doći do onoga što privlačimo ako sebe dovedemo do toga, a ne da to privlačimo k sebi.

Bez rada na sebi proces privlačenja je neuspešan jer puca na nerazumevanju koje nastaje kada već na početku ne dobijemo ono što tražimo već ono što moramo da iskusimo i odradimo da bismo dobili ono što tražimo. Samo lake i dostupne stvari se dobijaju direktno privlačenjem. Za većinu krupnih stvari koje su izvan našeg dosega, prvo privlačimo situacije koje nas teraju da učinimo ono što treba kako bismo postepeno postali podobni željenom cilju, da sebe promenimo tako da budemo na nivou tražene stvari, i tek onda je zaista privukli.

Celina nam skoro nikada ne daje direktno sa svoje strane ono što tražimo, nego najpre ono što je potrebno da bismo mi sami došli do onoga što želimo, da postanemo usklađeni s tim. Jer ako nismo frekvencijski, tj. stanjem svesti usklađeni s tim, ne možemo to ni privući. Na taj način nam daje KROZ nas, jer mi smo ta celina koja sve daje samoj sebi. Zato treba pažljivo da uočavamo znake i signale koji nas usmeravaju ka tome, koji nas navode na sopstvenu promenu. To je neprijatno i mnogi te znake previđaju jer gledaju s iščekivanjem samo željene stvari da im dođu gotove. Kada se radi o međuljudskim odnosima to je posebno neprijatno jer je odgovor celine na naš zahtev da se oslobodimo neprijatnih veza i imamo prijatne, taj da nam najpre daje situacije i ljude koje želimo da izbegnemo i to u njihovoj suštini i najjačem izdanju, kako bi uvideli da je problem u nama (da smo mi nesvesno privukli njih), a ne izvan nas.

Otuda svo nerazumevanje ovog zakona i od strane onih koji ga kritikuju i onih koji pokušavaju da ga (neuspešno) primene: preskače se onaj-koji-privlači, a on je ključni činilac u tom procesu.

Prihvatite odgovornost za to gde se nalazite danas ili ćete biti nemoćni da se promenite.

Ako je Zakon privlačenja tako jednostavan, zašto nema više ljudi koji su imućni ili zadovoljni sa stanjem u njihovim životima?
Većina ljudi ne preuzima odgovornost za stanje u kojem se trenutno nalaze. Oni iskreno veruju da razlog za trenutno stanje u kojem se nalaze leži izvan njih samih, da je to zbog uslova i okolnosti nad kojima oni nemaju nikakvu kontrolu.
Većina ljudi je neupućena u Zakon koji kaže da u svoj život privlačite ono što je u harmoničnoj vibraciji sa vama.
Ključ za savladavanje Zakona privlačenja je u tome da shvatite da ste VI odgovorni za sve što vam se događa u životu. ZA SVE. U određenom trenutku – svesno ili nesvesno, VI ste u svoj život privukli svaku osobu, svaki posao, svaku ideju, svaku bolest, svaku radost i svaku, čak i najmanju, bol u vašem životu.
Zakon privlačenja deluje oduvek, celoga života ste ga primenjivali, ali nesvesno. Zato ste i došli u sadašnju istuaciju. Ne počinje njegovo delovanje tek sada kada ste čuli za njega i kada nameravate nešto da promenite.
Jednom kad shvatite da ste vi tvorac vaše stvarnosti, uvidećete da posedujete moć da promenite tu stvarnost u sve što poželite.
Prihvatanje odgovornosti za dosadašnje nesvesno privlačenje svega u svoj život, osnovni je uslov za svesnu primenu zakona privlačenja ubuduće.
Zapravo, mi dopuštamo da vanjski svet kontroliše naš unutrašnji svet. To moramo preokrenuti. Naše misli diktiraju šta ćemo privući. Moramo dopustiti da naš unutarnji svet pokreće naš vanjski svijet.

Najbitnija uputstva za praksu privlačenja bila bi sledeća:



Princip metode je da u potpunosti poništimo realnost koju imamo, čak i da ne mislimo o njoj kao o realnosti, niti kao o nećemu što ne želimo, već kao o iluziji - i da u potpunosti kreiramo realnost koju želimo, najpre u imaginaciji ali tako kao da je ona jedina realnost ovde i sada, nikako kao nešto što je zamišljeno i što će tek doći i što mi "privlačimo".

Nikako ne smemo da "menjamo stvari" i da se borimo protiv nečega što ne želimo tako što ćemo "privlačiti ono što želimo". Tako samo još više dajemo značaj realnosti koju ne želimo i na taj način je držimo i dalje. Ovde samo privlačimo, ništa ne odbijamo.

Suština Zakona privlačenja je da ne 'privlačimo' ono što želimo, nego da potpuno ostvarimo da je sve već tu nezavisno od vremena. Da vreme ne postoji. I da samo izaberemo ono što nam treba iz sveprisutne bezvremene celine u kojoj sve već jeste, i da učestvujemo u tome.

Mi to već oduvek i radimo: svojim umom aktiviramo svaku pojedinu realnost. U univerzumu postoji apsolutno sve što može da postoji, sve stvari, bića, pojave i sve realnosti, nezavisno od vremena. Ne postoji ništa novo u univerzumu. Jer ne postoji vreme. Univerzum je bezvremeni potencijal svega. U 'trenutku stvaranja' univerzuma stvoreno je apsolutno sve što će u njemu ikada da se pojavi i dogodi (uključujući i vaše sadašnje buljenje u ekran dok čitate ovo). Zato se i zove 'univerzum'. On je jedno veliko područje slobodne volje u kome već postoji sve što uopšte može da postoji i sve se slobodno ispoljava tamo gde može da se ispolji. Individua svojim umom samo nabada jednu po jednu mogućnost i ona se ostvaruje, aktuelizuje. To je ono što vidimo kao događaje u linearnom vremenu i realnost u kojoj živimo. Mi smo je nesvesno aktivirali (da ne kažem naboli kao ćorava koka). Um je samo aktivator. Kroz um se realnost aktuelizuje iz potencijalnog u aktuelno stanje.

Zakon privlačenja deluje uvek, ali ovde govorimo samo o njegovoj svesnoj primeni.

1. Opuštenost u sadašnjosti

Najvažnije je da ostanete u SADA. Jedino vreme u kojem možete nešto da kreirate je SADAŠNJOST. Ljudi prave grešku i kreiraju buduće događaje tako što se fokusiraju na budućnost. To samo gura cilj mnogo dalje. Znači prva stvar koju morate da znate je da stalno budete fokusirani na SADA.

2. Oblikujte cilj

Morate da stvorite jasnu ideju o onome što želite da postignete. Prvo zamislite sliku onoga što želite i ne menjajte je, neka tu sliku prati osećaj kao da je željeno već tu. Tako stvoren cilj će učiniti da se Univerzum pokrene.

3. Počnite od malih stvari

Počnite sa nečim malim. Ako nikada niste imali 100.000 evra u rukama, nemojte odmah da pokušate da ih dobijete jer je otpor iz nesvesnog prevelik. Ako niste bili u dobroj vezi 3 godine, nemojte odmah tražiti partnera iz snova. Pokušajte da ne prelazite u početku cifre iz vaše zone iskustva, tj. onoliko koliko obično najviše imate. Tek kada uspete u tom prvom skromnom ostvarenju, povećajte svoj sledeći cilj. Idite korak po korak do velikog cilja. U početku se mnogo lakše privlače stvari nego sam novac. Razlog je što možda imamo negativne predrasude o novcu, odnosno preveliko iskustvo nemanja novca i nevolja oko njega. Ono što je ovde najvažnije jeste da u početku steknete osećaj uspeha! Kad ga jednom steknete makar i sa malim ostvarenjem, onda sve ide lako. Zato počnite sa nečim što je samo malo veće nego ono što obično imate i neka to bude vaš prvi uspeh. Kad se to desi onda proslavite. Uradite nešto da obeležite ovaj uspeh jer će to još više pomoći. Kada dobijete u ruke ono što ste poželeli možda ćete pomisliti da to nije zasluga tehnike. Oterajte ovakve misli.

Što više radite ovaj proces, stvari se ubrzavaju. U početku će se ostvarenje dešavati malo brže nego što bi inače, da ne radite tehniku, ali vremenom će se to jako ubrzati jer ste istrenirali svoj um da nema budućnosti - samo SADA. Vi stvarate i prihvatate stvari samo u sadašnjosti. Bićete jako iznenađeni brzinom. Brzina kojom se nešto manifestuje je u direktnoj proporciji sa vašom sposobnošću da to prihvatite i dozvolite da bude ovde i sada. Za neke ljude je period od par dana uobičajen, za neke nedelju dana, a za neke mesec ili više, mada je to izuzetna retkost. Uspeh ove tehnike se može izraziti u procentima oko 98%. A sada par reči o onih 2% neuspešnih. Oni obično kažu: "Probao sam i nije mi uspelo". Obratite pažnju na reč "probao". To ipak zahteva i malo truda. Zato nemojte samo da "probate" nego tehniku stvarno radite dok ne dobijete željeni rezultat. Zaboravite na pomisao o neuspehu jer ona odlazi iz vašeg života.

4. Problem sa čekanjem


Prestanite da se fokusirate na "još se nije ostvarilo". Ovo ustvari treba staviti na prvo mesto. Ako se ništa ne desi za nedelju - dve, ne smete da se razočarate. Privlačenje se već dešava, ali ga vi gurate od sebe čekanjem da se ostvari! Što više očekujete da se želja ispuni to više ubeđujete sebe da vi to nemate. Tako i dalje držite "ja to nemam" realnost. Ovo je tragična greška i ne dozvolite da vam ona pokvari sve. Samo dozvolite da se desi. Zaboravite na to KAKO i KADA će vam se ostvariti. Ostvariće se onda kada mu to ZAISTA dozvolite.

5. Pokrenite se i primajte


Svako ko nije uspeo u Zakonu privlačenja, nije umeo da primi traženo. Neće ono nikada doći onako kako smo zamišljali i želeli, već na svoj način jer Duh je mnogo kreativniji od našeg uma. Primetite šanse i iskoristite ih. Ne možete samo sedeti i čekati da vam pare padaju sa neba. Neko ili nešto mora da bude kanal kroz koji će se želja ostvariti. Ako želite više para ukazaće se prilika da dođete do njih. Nemojte forsirati, samo se otvorite za mogućnost da je to način za zaradu. Ako želite lepu vezu, onda idite na ona mesta gde ima šanse da sretnete osobu kakvu želite i to će se desiti. Nemojte samo da sedite u kući i čekate da vam zazvoni na vrata. Ako želite bolji posao, idite tamo gde ga ima, povežite se sa ljudima koji ga rade. Napravite mali korak napred i vidite kako vam se putevi otvaraju.

6. Odvojte se od onih koji vas ne podržavaju u tome što radite.

Ljudi zajednički stvaraju realnost u kojoj žive. Ako su negativci jači u svojoj navici i volji da žive u siromaštvu, bolesti, lošim odnosima... onda pojedinac među njima koji želi da promeni situaciju nema mnogo šanse. Tu vlada zakon jačeg. Kao u gravitaciji. Ako možete da ih nadjačate razumevanjem svega što je ovde rečeno, onda lepo, bićete još jači i uspešniji u Zakonu privlačenja. Pokušajte da im objasnite Zakon privlačenja i da ih privolite da učestvuju u njemu na pozitivan način. Ako više ljudi učestvuje na jednom cilju on se brže i lakše ostvaruje. Ako to nije moguće, bolje da se malo udaljite od onih koji čvrsto drže i podržavaju situaciju koju želite da prevaziđete.

7. Svakodnevno se petnaestak minuta ujutru i uveče osamite, sednite, opustite se i meditirajte na gore opisan način, jasno formulišite ono što želite kao zahtev i komandu da se to ostvari, i tu formulaciju ponavljajte glasno, ili u sebi, uživite se u željenu situaciju/realnost kao da je već tu. I tokom dana uvek kada možete.

*******************************************

Samo zahvalite Božjem Umu za šta god da se molite, kao da ste to već primili.

Nipošto ne smete imati stav da nešto tražite i želite zato što nemate, jer ćete tu situaciju – nemanja i traženja – privući, tj. nju ćete samo ojačati. Samo zahvalite kao da je to već tu. Zamišljena budućnost je sada. Potpuno je nestala sadašnja situacija.

Na primer, zahvalite Bogu što vas je doveo kući bezbedno, čak iako ste u sred opasne džungle. Ili, zahvalite Bogu što vam je omogućio da platite sve svoje račune, čak iako ste ušli u dugove.

Koristite ovu afirmaciju – "Sve je postignuto sada."

Možete zahvaliti Božjem Umu tokom ove jednostavne molitve za šta god želite.

Možete zahvaliti za koliko god stvari i dešavanja želite. Ne postoji ograničenje.

Nakon svake seanse, znajte da je urađeno.

Ovo je odgovarajući način za molitvu – jednostavno, brzo, i bez bilo kakve sumnje u ispunjenje.


*******************************************

Sve nas ovo vodi do glavnog amandmana Zakona o privlačenju koji ćete morati da usvojite pre nego što počnete, a on glasi:

Da bismo imali moć delovanja na spoljašnje okruženje, moramo najpre imati moć delovanja na unutarnje, na sebe. Spoljašnje uslove i događaje moći ćemo da pobedimo i kontrolišemo samo onoliko koliko sebe možemo da pobedimo i kontrolišemo. Jer spoljašnjost je samo ogledalo našeg unutarnjeg stanja.

Tu se ne radi ni o kakvom moralu već o čistoj fizici ogledanja spoljnjeg i unutarnjeg, i njihovog delovanja. Jednostavno nećemo imati snage ni objektivnost da delujemo na spoljašnjost ako nismo dovoljno snažni i objektivni da delujemo na sebe. Koliko smo slabi prema sebi, toliko spoljašnji zakoni deluju na nas i upravljaju nama, a ne mi njima. Zato promena počinje uvek od nas i moguća je jedino meditacijom. Spoljašnjost je samo sledi i odražava.

Da bismo imali moć delovanja u sebi, moramo imati energije za to.


Samo onoliko koliko imamo energije, toliko su naše misli i namere moćne i delotvorne.


Ako se ništa ne ostvaruje što želimo i mislimo, to je samo zato što nemamo snage. Bez energije, naše misli su samo buka.


Energija je ta koja deluje, a misli su samo njeni usmerivači.


Onaj ko ima veliku energiju, može svojim mislima da ostvaruje sve, čak i da pokreće predmete.


Ovde se pre svega misli na akumulaciju seksualne enegije, kao primarne osnove svih ostalih energetskih izraza, i na njeno preusmeravanje na više centre (čakre). Tako se čovek budi. Bez toga može samo da sanja.

A zatim, kao inspiraciju za vežbu, pogledajte dokumentani film 'Tajna'

Mnogo bolje objašnjene originalne ideje za istine iznete u 'Tajni' možete naći u učenjima Abrahama:

ZAKON PRIVLAČENJA

TRAŽI I DOBIĆEŠ

MOĆ PROMIŠLJENE NAMERE